GOVOR PREDSJEDNIKA OPŠTINE POVODOM OTVARANJA KOTOR ARTA - DON BRANKOVIH DANA MUZIKE

Pozdravljajući visoke zvanice političkog života i diplomatskog kora, predsjednik Opštine Kotor Vladimir Jokić je na večerašnjem otvaranju KotorArta - Don Brankovih dana muzike rekao:

 

 

"Večeras smo ovdje da slavimo umjetnost obilježavajući dan u koji su utkane sve borbe našeg naroda i uvijek skupo plaćana sloboda. Na današnji dan prije 145 godina svijet je prepoznao našu neprestanu borbu, sva vjekovna kolektivna upinjanja i neizbrojive lične žrtve i tragedije, darovane idealu slobode. Prije 82 godine, na današnji dan, okruženi sa svih strana, najmanje brojni, najslabije opremljeni, bez ikakvih izgleda na uspjeh, naši preci su rekli ne tirjanstvu, ustali i poput rijeka preplavili zemlju, natapajući je svojom mukom, patnjom, ranama i životima. Takva se zemlja, od najmanje, istoga dana ponovo razgranala i razlistala u duhom najveću, pobjedom ovjenčanu, u kolosa Davidu ravna. Pokoljenja kojima se vile i dalje grabe u vjekove da im vijence dostojne ispletu, ostavila su nam temelje, teškom, nama nepojmljivom, mukom utabali stazu kojom hodeći ne možemo ni na trenutak zaboraviti da se patritotizam mjeri ljubavlju prema slobodi, svojoj i bližnjeg svog, a čast, na koju se tako često pozivamo, žrtvom, ne samo za sebe, već najprije za one oko sebe.

 

Danas, zahvaljujući njima, živimo slobodu. Darovana, čini nam se kao nešto podrazumjevano, kao okvir koji nam svakako pripada, kao božije sjeme koje se tek tako rođenjem ili pukim postojanjem daruje. Velikim parolama o prigodnim danima, poput večerašnjeg, spomenemo borbu i slobodu, ispunjavajući protokolarne norme, da bi već sjutra se vratili svakodnevnoj rutini, zaboravljajući ili omalovažavajući izgovorene riječi. A one ostaju da odjekuju, da prizivaju prošlost, da opominju budućnost, a da mi pored te strašne huke stojimo gluvi i nijemi, mlaki djelima u sebe se okivamo, ne opominjući se riječi Knjige da u poslednje dane neće otpasti ni vrući ni hladni, nego mlaki djelom.

 

Kada već uživamo darovanu slobodu, kada nema okolnosti kojima su naši preci bili određeni, ispravno se pitati koja je naša borba i gdje je naš neprijatelj? Dame i gospodo, dragi prijatelji, naš neprijatelj nije tuđin, nisu carevi koji dolaze da gradove naše i sela naša dižu kao čaše i kucaju se njima preko stolova i granica, nisu kraljevi koji dolaze da nas biju ognjem i bahom da nas smrznu, kako pjesnik reče, naš Golijat smo mi, pojedinačno, svako sebi sam, sa sobom i u sebi.  Naše djelovanje, naše živote, nas sabe, određujemo u skladu sa okolnostima, utvrđujemo se kontoarskim mjerenjem koristi, analiziramo, brojimo, a u suštini sebi samima gledamo kroz prste i praštamo. Neštedimice sebi praštamo što nismo bolji, angažovaniji, požrtvovaniji, časniji, slobodniji. Opravdavamo se da je život donio loše ili bolje okolnosti, na koje nismo mogli uticati. Lažemo sebe same, na glas, u sebi, dok život pored nas tutnji, ne hajući za naše snage i slabosti, mrvi vrijeme mrveći nas, ne dajući da su dogadjaji ni dobri ni loši, ne bojeći svijet našim bojama. Osjećamo sobom da se svijet, vrijeme i život dešavaju bez obzira na nas, slutimo tajnu postanja i postojanja, a opet dozvoljavamo da naši životi tlape na veresiju od te sile uzetom.

 

Zato je tu umjetnost i umjetnik. Da nas sjeti. Da sve vladare svijeta spusti i zgromi u ad, a jereticima doda ljestve za uspinjanje u nebesa. Da pojača sve tonove u nama, da probudi zaglušujuću buku života i zavrišti u nama. Da nas u ime bivših i budućih pozove da budemo slobodni, da se bacimo u rijeku ne bojeći se talasa, da se predamo morima i okeanima, da živimo život. Poziva nas da poput onih prije ustanemo protiv sebe samih  i naših slabosti i grmimo, da našim djelom zavatrimo, da budemo takvi da ovi stoljetni pločnici i ovaj Grad grme od sile života, od sile sloboda, od veličine našeg djela. Večeras će nas umjetnik povesti na put oko svijeta, da bi nas sve zajedno vratio ovdje, na ovaj trg. Kada nam učini privilegiju i spusti cijeli svijet u naše duše, a mi zatim se opet nađemo ovdje, sjetimo se da ne treba nikuda ići, nigdje drugdje tražiti, što jeste i tu je. Tu u nama.

 

Umjetnost je sloboda. Umjetnost je ljepota. Umjetnost će spasiti svijet. Ako prije toga spasi nas same".